News

Igrao je drop shot cesce nego inace, uglavnom forhendom – ovog tjedna imao je uspjeha, ali to je varljiva taktika.

Ivo Karlovic , Australian Open

Pobijedio je Andreasa Seppija, Rafaela Nadala, Stana Wawrinku, Johna Isnera i Alexandera Zvereva kako bi dosao do najveceg naslova u karijeri, na turniru Serije 500 u Acapulcu. Ali, imamo li razloga vjerovati da ce to biti prekretnica u karijeri Nicka Kyrgiosa?

Hector Vivas/Getty Images Prostacki ispad u mecu s Wawrinkom, priznanje da je ‘tankirao’ na barem osam turnira u karijeri i suspenzija na osam tjedana nakon Shangaja iz tog razloga, svade s publikom, prepucavanja s novinarima po Twitteru, brojne kazne, psovanja… Dosadasnja karijera momka rodenog u Canberri uglavnom je prica o takvim stvarima, a manje o njegovim dostignucima na terenu. Cinjenica je da Kyrgios cesto prijede granicu dobrog ukusa i da je stvorio reputaciju u okviru koje su njegovi potezi pod lupom i na njih se gleda sa znatno vise osude nego sto bi bio slucaj s drugim tenisacima u slicnim situacijama.

I to mu smeta i nema problem to reci – stovise, nema problem glasno reci mnogo toga sto misli. Ni javnost nekad ne zna sto tocno zeli – novinari cesto javno i u medusobnim razgovorima kritiziraju tenisace kako daju sablonske, predvidljive, rjecju nezanimljive odgovore, a onda svakog tko se istice zele smjestiti u isti taj kalup.

Recimo, Novak Dokovic je u ranoj fazi karijere davao iskrene i smjele odgovore pa je napadan sa svih strana, a sad cete cesto cuti suprotne kritike: “Novak kao da nam recitira stranicu s Wikipedije“, rekao mi je jedan kolega nedavno u Melbourneu. Kyrgios je momak koji se nije na najbolji nacin izborio sa svjetlima reflektora, koji cesto ne uziva u tenisu, koji se muci psihicki i cesto govori o “mracnim mjestima“ u kojima je bio – ne znam je li ijedan tenisac vise puta izgovorio “dark places“ od Nicka.

Svjestan je i on da treba biti discipliniraniji, svjestan je da mu je potreban trener, svjestan je da ce morati vise se posvetiti svom tijelu kako bi mogao izdrzati zahtjeve tenisa na najvisoj razini. Jer, brojni problemi s ozljedama koje je imao uglavnom su posljedica njegove nedovoljne pripremljenosti. Uvijek se u tom smislu sjetim izjave Ernestsa Gulbisa prije nekoliko godina na Roland Garrosu, na konstataciju novinara kako nije imao srece s ozljedama.

ATP “Nije u pitanju sreca, nije kao da mi je nesto palo na glavu ili slicno – jednostavno, nisam dovoljno trenirao i to su posljedice“, iskren je bio Letonac, po nekim osobinama jako slican Kyrgiosu. Bilo bi izvanredno za tenis kad bi Nick pronasao barem izvjesni balans tako da ne izgubi sebe i svoj identitet, a da ipak bude malo posveceniji tenisu kako bi ispunio sto vise od svog nesumnjivog potencijala.

Nista ne jamci da ce se to zapravo i dogoditi, ali to samo znaci da bi Kyrgiosa trebalo prihvatiti kakav jest. On je tenisac o kojem svaki navijac ima potrebu iskazati svoje misljenje, a ono je obicno ekstremno i u pozitivnu i negativnu stranu. On je tenisac zbog kojeg ce mnogi platiti kartu ili ostaviti daljinski upravljac kada njega vide na ekranu.

Podijeljeno misljenje i cini se jednako ekstremno, o Kyrgiosu vlada i medu kolegama. Nadal jedva da se pozdravio s njim, s Wawrinkom ima dugu povijest, ali su ga zato Isner i Zverev izgrlili kao da su braca, uz cestitke i sale na drustvenim mrezama. Drukciji je, tocka.

Kao i kod svih sportasa njegovog profila i sklonosti, zvijezde se ponekad poklope tako da njihov talent zasija poput vatrometa i zavirimo u inace nepristupacni svijet u kojem oni u kontinuitetu igraju u skladu sa svojim potencijalom. Takav je bio tjedan u Acapulcu za Nicka Kyrgiosa. Pobijedio je tvrdog Seppija, onda je bio na rubu predaje meca Nadalu, ali je nekako uspio vratiti se u zivot i pobijediti u tie-breaku treceg seta i to nakon spasavanja tri vezane mec lopte.

Tesko da ce se u buducnosti ponoviti mec u kojem Rafa propusti tako mnogo prilika, imao je Nick i srece, ali jedna konstanta kroz turnir bila je ta da je najvaznije poene igrao besprijekorno. ATP Nije to za Kyrgiosa nista novo, oduvijek je bio neustrasiv i u svom najboljem izdanju protiv najvecih igraca pa tog istog Nadala dobio je kao prvog tenisaca svijeta jos 2014. godine na Wimbledonu.

Osim munjama iz forhenda i hrabrom igrom, Kyrgios se i svadao s publikom, pokusao servis ispod ruke (potpuno legitimno, ako mene pitate, pogotovo uzevsi u obzir Nadalovu poziciju na reternu), odigrao i kroz noge, priredio je show u mecu koji ce sigurno biti jedan od najboljih u 2019. “Mislim da su navijaci uzivali u svakoj minuti ovog duela“, konstatirao je Kyrgios i nije zelio dublje komentarati Nadalove rijeci kako “ne postuje publiku, rivale i sebe“, vec je samo objasnio da ne zeli to slusati jer ga Rafa ne poznaje i ne zna put koji je prosao. Uslijedile su pobjede nad Wawrinkom, Isnerom uz slavlje kao zvijezda Brooklyn Netsa DeAngelo Russel i u finalu nad Zverevom 6:3, 6:4.

Bilo je mnogo trenutaka u kojima se tijek svakog od ovih meceva mogao okrenuti nepovoljno po Australca pa cak i u finalu koje je rezultatski uvjerljivo dobio, a nevjerojatan je podatak da je tijekom cijelog turnira Kyrgios osvojio samo 50,4% poena koje je odigrao (444-437). Jednostavno, bio je to njegov tjedan. “Povremeno je mijenjao pripremu prije servisa kad je odmah skupljao noge i brze isao u petlju“, rekao mi je kolega koji je komentirao skoro sve Kyrgiosove meceve proslog tjedna.

You Tube Bila je to jedina, sitna promjena u Kyrgiosovoj tehnici. Igrao je drop shot cesce nego inace, uglavnom forhendom – ovog tjedna imao je uspjeha, ali to je varljiva taktika. Takoder, bio je nesto discipliniraniji na drugom servisu – i dalje je ponekad znao odapeti i sve snage na vaznim poenima, ali je cesce smanjivao brzinu i trazio preciznost.

Bekhend je standardno “gurao“ i cesto ubacivao slajs, nekada Kyrgios po junk stilu igre malo podsjeti na Bernarda Tomica, s tim sto znatno cesce izravna forhend i posalje neki od prepoznatljivih projektila. Kyrgios je potcijenjen kao takticar, kad hoce.

U stankama izmedu gemova jedva da je sjedio, cesto bi i minutu prije protivnika bio spreman za pocetak gema, mentalno je bio stabilan u tijeku gemova i fokus mu nije lutao kao sto se inace dogada. “Ovo je trenutak kada bih trebao cestitati tvom timu, ali zaista ne znam ulogu ovih momaka u tvojoj lozi“, nasmijao je Zverev prisutne u svom govoru nakon finala, a ta njegova recenica na ilustrativan nacin sazima Kyrgisov odnos prema tenisu. Nick je igrao dva cetvrtfinala Grand Slamova, posljednji put jos u Australiji 2015, jedno finale Mastersa (poraz od Dimitrova u Cincyju 2017.) pa mu je titula u Acapulcu najveca u karijeri, uz Tokyo 2016.

Ali, zasigurno najbolji tjedan tenisa u karijeri u kojoj je i inace emotivnu publiku u Acapulcu doveo do ruba ludila. “Nadam se da je ovo primjer za ljude koji se muce i koji su u mislima u takvoj situaciji da smatraju kako se ne mogu izvuci. Ako ja mogu napraviti ovo, mozete i vi. Bio sam gotov, nisam znao sto ciniti, ali nakon ovakvog tjedna stvari se mogu promijeniti“, rekao je Kirgyos. ATP Mogu li zaista?

To je pitanje na koje cekamo odgovor, a kakav ce biti ovisi od samog Nicka – hoce li biti spreman za zrtvu, da popravi kondiciju, da radi na reternu i bekhendu, na svom stavu tijekom meceva, na tome da shvati tenis kao maraton, a ne kao sprint. Cak i ako taj odgovor ne bude potvrdan, bit ce u buducnosti jos ovakvih bljesaka. Pa ako bude samo malo tjelesno spremniji, mozda se jedan od njih dogodi i na Grand Slam turniru.

Nije nezamislivo, a do tada uzivajte u notama momka slozene psihe, notama koje su grublje, drukcije i disonantne u odnosu na one po kojima svira ostatak teniskog orkestra. I nemojte se iznenaditi ako rano ispadne u Indian Wellsu. Jer – to je Kyrgios. Nick Kyrgios SK stvara 0319

Veceras su u programu Sportkluba videne trece utakmice cetvrtfinala Eurolige. Pogledajte i poslusajte iz kojeg kuta su ih predstavili nasi komentatori!

Izbornik Crne Gore Bogdan Tanjevic ne moze biti zadovoljan poslije debakla od Spanjolske, a kao glavni razlog istice ogroman broj izgubljenih lopti u prvom poluvremenu.

<

p>Luka Modric je najbolji nogometas svijeta, ali i specifican po nekim drugim, ne toliko pohvalnim stvarima. Kako pomiriti razlicite emocije koje izaziva taj kontrast? Gonzalo Arroyo Moreno/Getty Images Sluzbeno najbolji nogometas svijeta ima jedan ozbiljan problem.

Za godinu ili dvije, moglo bi se dogoditi da se nece sjecati monumentalnog trenutka svoje karijere i hrvatske povijesti, trenutka kada je zbog njega plakao neponovljivi Boban, a Suker pred svjetskim mikrofonima trashtalkao Ronalda i Messija! Ta, nije zapamtio neke mozda i vaznije trenutke iz zivota, zbog kojih bi uskoro mogao dobiti drugu osudujucu kaznenu presudu… Luka je mladic s dvije vrlo ozbiljne optuznice za dva razlicita kaznena djela u dvije prilicno udaljene drzave.

Obje su clanice Europske unije. Dapace, za jedno (ne)djelo vec je dobio presudu, a jos nije sto posto sigurno da ce izbjeci i zatvorsku kaznu, postignutu nagodbu sa spanjolskim tuziteljstvom nadlezni sudac tek treba odobriti. S druge strane, vrlo lako moglo bi se dogoditi da i ovdje sleti osudujuca presuda u sklopu slucaja protiv Mamica.

I sve to ne izgleda lijepo, dapace, prilicno narusava ugled jednog od najboljih nogometasa danasnjice. Medutim, hajdemo se jednom konacno svi zajedno poceti ponasati kao odrasle osobe. Luka Modric mozda i jest napravio ono za sto ga tereti DORH. Dok ne sleti konacna presuda, nemam pravo na taj nacin tehnicirati njegovim imenom i prezimenom.

No, cak da ona i sleti, sto bi nam to govorilo o Luki Modricu kao mladicu zeljnog napretka u karijeri i ostvarenja ambicija koje su, pokazalo se, bile utemeljene na velikom talentu kojeg je posjedovao? Kojemu je veliki sef hrvatskog nogometa, ali i nekih sirih podrucja, tih dana tko zna sto rekao kada je trebao staviti potpis na sporni komad papira ili kada je trebao izreci sto je izrekao u svom svjedocenju? Razmislimo malo. Pokusajmo se staviti u njegovu kozu.

S dvadeset i nesto, u stranom gradu, zelis samo igrati nogomet i jednog dana skupo se prodati u sto bolji europski nogometni klub. Nije na tebi da ispravljas ‘krive drine’ niti si to uopce u stanju. Jednoga dana trebas nesto potpisati. Objasnjeno ti je da ce sve biti u redu i da nista ne brines, a klupska pravna sluzba predstavi ti u celofan zamotano objasnjenje i prakticki si doveden pred zid.

Hoces li reci “ne” ljudima kojima to nije uputno uciniti, hoces li samo tako u zahodsku skoljku baciti sve ono sto ti je bog podario? Hoces li poslusati savjete roditelja, zaboga cak i crkveni nauk: “Pomozi si sam i Bog ce ti pomoci!” Ovo je prilika! Ima li je pravo odbaciti zbog nekih moralnih nedoumica?

Jesi li one uopce stvarne? Pa pravnik, covjek od znanja i iskustva, uvjerava da je sve kako bog zapovijeda… Dan Mullan/Getty Images Koliko vas bi u tim trenucima – ili onima citavo desetljece kasnije – imalo hrabrosti reci “ne”. Okrenuti glavu, krenuti nekim svojim putem.

I mjesecima, mozda i dulje, razmisljati sto ce uslijediti, kakve ce biti posljedice. Prestanimo se lagati. Pogledajmo u kakvoj divljini zivimo. Kakav bi Luka Modric kao nogometas bio danas da nije stavio paraf na papir koji mu je stavljen na stol? Tada i nekoliko godina kasnije.

Da nije postupao prema uputama koje su, navodno, uslijedile. Bi li u ponedjeljak dobio onu nagradu koja ce zauvijek ostati zapamcena u povijesti ne samo hrvatskog sporta, vec cijele 1xbet 5000 drzave. Bi li nakon toga bio potpuno ostvaren nogometas? Bi li bio spokojan kao covjek? Da je u pocecima odabrao moralniji put, bi li zavrsio kao Andrej Kramaric ili kao, recimo, Robert Muric?

Bi li Modricev talent bio jednostavno prevelik, bi li isplivao ovako ili onako ili bi se trbuhom za kruhom morao ostaviti nogometa? Ako niste osjetili barem laganu bol u grudima zbog posljednjeg dijela prethodne recenice, imate problem. I zato, udarite si jednu pljusku s lijeve pa drugu s desne strane.

Ako i dalje smatrate da je zabavno zbijati nemastoviste sale na ime Lukinog pamcenja, poput one u uvodu ovog teksta, ako smatrate da je opravdano zvati ga “govnom malenim” cak i nakon onog sprinta u 117.

54321
59
Share it!